|
VIJESTI I DOGADJANJA LJETOVANJE U CRIKVENICI (19.-26.08.2010.)
S obzirom da korisnici Udruge izuzetno uživaju u morskim radostima, na plažu se većinom odlazilo dvaput dnevno; ujutro i popodne. Svakog dana se ujedno održavala škola plivanja, kojoj je prisustvovala jedna korisnica te naučila osnove ovog sporta što ju je veoma veselilo. Što se pak dvosatnog večernjeg programa tiče, bio je osmišljen kroz druženje uz plesnu glazbu i unaprijed dogovorene sadržaje. Tako su korisnici, osim što su uvježbavali plesne korake u tradicionalnom «disco dijelu večeri», imali prilike i okušati svoj pjevački talent u karaoke večerima, glumački talent u dramskim prikazima, odnosno skečevima (koje su ranije osmislili uz pomoć voditelja), te pokazati razne druge oblike kreativnosti. Budući da su osim korisnika Udruge slijepih u hostelu boravili i korisnici drugih udruga, među kojima i korisnici Saveza gluhih, koji nisu bili u mogućnosti pratiti plesni program bez asistencije animatora, u sklopu večernjeg programa organizirane su i tzv. «Igre bez granica» kojima pak zbog ograničenosti sadržaja korisnici Udruge slijepih nisu mogli prisustvovati, no to im nije stvaralo prepreku da se opuste i provedu ugodne trenutke. Od kompletnog večernjeg programa, u posebnom sjećanju svakako su ostali izvođeni skečevi, od kojih je Udruga slijepih prezentirala dva. U prvom skeču radilo se o električaru koji dolazi na vrata djevojci s namjerom da joj isključi navodno neplaćenu struju, na što ga ona uvjerava da je riječ o nekoj zabuni, te mu pokazuje plaćene račune. On zbunjeno odlazi rekavši kako ide još jednom provjeriti na Elektru u čemu je problem, a uznemirena djevojka brzo zove svoje dvije susjede da provjeri da li je i njih posjetio električar. Susjede odgovaraju da nije, te dolaze utješiti uznemirenu djevojku. One sada zajedno provjeravaju račune i kada vide da je sve uredno plaćeno, ne mogu se načuditi dolasku električara. U jednom trenutku, usred njihova razgovara, nestaje struje.[1] Zastavši na nekoliko trenutaka tako u mraku, djevojka uzima mikrofon i obraća se auditoriju riječima: «A sada zastanite svi na nekoliko trenutaka i probajte zamisliti kako je onima koji žive u mraku!» Ovaj kratak dramski prikaz dobio je najveći aplauz, jer je uz dozu humora prenesena vrlo važna poruka okupljenima. Drugim skečom korisnici su se okušali u ulogama medicinskog osoblja, što im je bilo posebno zanimljivo. Radilo se o doktoru i medicinskoj sestri, te tri pacijenta s neobičnim simptomima, na kojima su ovi iskušavali različite suvremene metode liječenja. Svi su se potpuno uživjeli u svoje uloge, a skeč je bio svojevrstan mozaik raznih medijski eksponiranih šala i pošalica na tu tematiku. Sve u svemu, ovo se ljetovanje pokazalo zaista posebnim jer su nastala nova prijateljstva (posebice sa Udrugom Vjeverica), i obnovila se neka stara, pa čak i povezale daleke rođakinje podrijetlom iz Makedonije. Dani i večeri provodili bi se kroz zabavu uz glazbu, glumu i kvalitetne šale. Uz stari, ali još uvijek funkcionalan pianino koji se nalazi u blagovaonici, naši su korisnici svirali poznate melodije te tako stvarali ugodnu atmosferu za vrijeme obroka. Također, bilo je prilično dirljivo vidjeti kako su neki zaposlenici (ljubazne kuharice) prepoznale naše korisnike, te se prisjetile njihovih djetinjih dana i raznih dogodovština sa prijašnjih ljetovanja. Zaista, cijeli je tjedan bio vrlo ispunjen i sadržajan, pa se čak kod nekih korisnika primijetio velik napredak u osamostaljenju, sa širokom lepezom osjećaja; od potpune rezignacije do ekstremnog oduševljenja tijekom obavljanja svakodnevnih poslova i vođenja onih kojima je potrebno. Osim ugodne atmosfere unutar grupe, poslužile su nas i više nego povoljne vremenske prilike. Nekima je baš ovih tjedan dana bilo presudno da prevladaju strah od vode, a tome je vjerojatno jedan od razloga bio topao i iskren odnos pun međusobnog poštovanja i povjerenja. Tradicionalno, kraj ovog susreta obilježila je podjela diploma koje osmišljavaju osobno voditeljice svake skupine, na temelju zapažanja njihovih afiniteta kroz provedene zajedničke trenutke. Tako se za svakog odredilo nešto originalno, individualno, specifično, već prema tome čime se netko iskazao. Boravak u Crikvenici za svakog od nas predstavljalo je jedno posebno pozitivno iskustvo koje je, kako korisnicima, tako i njihovim voditeljima, otvorilo neke nove vidike i puteve i zato se nadamo da ćemo se ubrzo ponovno susresti! Slađana Ovčarić, Nada Žalac [1] Inače, uspjeli smo dogovoriti sinkronizaciju gašenja svjetla i reflektora u discu kako bi bio postignut efekt – potpun mrak |